Početci modernog društva otoka Molata od 1811. do 1941. PDF Ispis E-mail
Autor don Oleg Petrović   

1. Dobrostojeći stalež

Otok Molat politički je pripadao Općini Silba, osnovane godine 1811. za vrijeme francuske okupacije, dok je katastarski za vrijeme austrijske uprave godine 1824. podijeljen na katastarske općine Molat sa Brguljem i Zapuntel. Članovi Općinskog vijeća u Silbi su bili osobe, koji su pripadali dobrostojećem staležu (benestanti), što im je omogućavao porezni cenzus. Ujedno članovi ovoga staleža su birani i za seoske glavare, seoske suce, crkvene poreznike, te pričuvne dočasnike i časnike austrijske vojske. Stalež dobrostojećih činili su samo 15% stanovništva u austrijskom razdoblju.

Pripadnici staleža „benestanti“ iz Molata su posjednički rodovi (Španić-Kovačev, Španić-Mihoviljev, Jentiličić, Mikuličin, Pavlov), posjedničko-brodovlasnički rodovi (Matešić, Lovretić), novoformirani trgovački sloj od četrdesetih godina 19. st. (Stamać, Magaš) posjedničko-trgovački sloj od sredine 19. st. (Mavar-Božulić) i od konca 19. st. (Mračić, Barićev), te poštansko-činovnički sloj od 1873. (u Molatu Stamać).

Članovi navedenog staleža u Brguljama su posjednički rodovi (Giričić, Maletić, Sabljić), brodovlasnički rodovi (Mljačić), te novoformirani trgovački sloj od konca 19. st. (Petroša),

U Zapuntelu „benestantima“ pripadaju posjednički rodovi (Mirković, Laleta, Tomičić), brodovlasničko-posjednički rodovi (Petrović, Radov), trgovački rodovi od konca 19. st. (Jerkin).

Posjednički rodovi gospodarski uspon duguju svojim prastričevima koji su bili župnici u navedenim mjestima u 18. st. Na posjedima navedenih rodova rade siromašni radnici-nadničari, koji se zadužuju kod svojih gospodara – lihvara, gube svoja zemljišta, te pojavom filoksere u vinogradima 1894. su primorani odseliti u Čile, Argentinu, pa u SAD.

Uz austrijske „benestante“ za vrijeme Kraljevine Jugoslavije formira se novi sloj dobrostojećih, sastavljen od doseljenika iz sjeverne Amerike, koji zarađeni novac ulažu u dionice motornih jedrenjaka Matične luke Ist (u Zapuntelu Moković I., II., Viskov I., II., Kordić-Perač, Batković, u Brguljama Šarunić-Didov, Marketo, Šimin, u Molatu Španić, Matulić, Stamać), od građevinskih i drvodjelskh poduzetnika (u Molatu Stamać, Dundović, Šarunić, Kaštelanić), te uz postojeće trgovce i od novih, ujedno i brodovlasnika (u Brguljama Maletić, u Zapuntelu Petrović).

Uz gospodarski razvoj dobrostojeći omogućuju nastavak školovanja svojoj djeci nakon pučke škole u srednje škole i fakultete (1900. -1941.). Navodimo djecu građevinskog poduzetnika Ivana p. Šime Stamaća iz Molata (Pavica, završila učiteljsku školu u Dubrovniku, Ernest, maturirao klasičnu gimnaziju u Zadru,Viktor diplomirao talijanski i francuski jezik u Zagrebu), djeca vlasnika Ugovorne pošte Paška Stamaća iz Molata (Ljubomir, maturirao klasičnu gimnaziju u Splitu, Veronika, završila građansku školu „San Demetrio“ u Zadru), djeca kapetana Pere Barićeva iz Molata (Neda, završila građansku školu u Korčuli, pa diplomirala talijanski i francuski u Zagrebu), uz poticaj i podršku molatskog župnika Celestin Matulić diplomirao pravo u Zagrebu, te djeca brodovlasnika Ivana Mokovića (Filip, maturirao klasičnu gimnaziju u Šibeniku).

Buđenjem narodnog preporoda u drugoj četvrtini 19. st. navedeni stalež se priklanja Pravaškoj stranci don Ive Prodana, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije HSS-u, čiji je predsjednik u Molatu građevinski poduzetnik Ivan p. Šime Stamać.

2. Stanovanje

Stalež dobrostojećih uz svoje kuće grade cisterne. Kuhinje sadrže komine s napama, posuđe je od pečene zemlje, glazirane keramike, stakla i bakra. Također imaju i krušne peći. Uz kuhinje, dobrostojeće kuće sadrže i blagovaonice (tinel) koje su opremljene namještajem Altdeutsch stilom koncem 19. i poč. 20. st., dok između dva svjetska rata novoformirane dobrostojeće obitelji opremaju svoje blagovaonice Art deco stilom. U ovim stilovima su namještene i spavaće sobe (kamare). Neke obitelji (u Molatu Stamać, vit. Abelić, Barićev, Mavar; u Zapuntelu Petrović, Mirković, Moković; u Brguljama Giričić, Šarunić-Didov) u svojim blagovaonicama posjeduju i vitrinu za knjige, te pisaći stol (škritorij). Uz namještaj u blagovaonicama su i portreti vlasnika u tehnici ulja na platnu (Stamać, vit. Abelić) ili portreti u foto tehnici (ostali), slike s nacionalnim temama u tehnici oleografije, te zidni ili samostojeći satovi koji prate stil namještaja.

3. Odijevanje

Ženska narodna nošnja se na otoku Molatu izgubila već koncem 19. st., kada živopisnu nošnju pod utjecajem pomorstva i trgovine zamjenjuje crna boja, koja se u razdoblju baroka pojavljuje u Španjolskoj. Između dva svjetska rata crnu nošnju zamjenjuju građanske haljine (vešte), te sa skidanjem narodne nošnje žene svoju kosu friziraju (ondulati se). Muškarci već koncem 19. st. počinju nositi odijela.

4. Školstvo

Pučka mješovita škola u Molatu osnovana je godine 1880. Prvotno je bila smještena u kući Mandić do izgradnje nove školske zgrade godine 1895. U Zapuntelu Pomoćnu pučku školu osnovao je don Šime Lovrović godine 1913. Nakon Prvog svjeskog rata postaje Pučka škola. Bila je smještena u Bratskoj kući, pa u kući Šimat, do izgradnje nove školske zgrade 1940. Po istom projektu sagrađena je i školska zgrada u Brguljama godine 1936. Izgradnju nove školske zgrade u Zapuntelu je pokrenuo brodovlasnik Ivan Moković, a u Brguljama brodvlasnik Ivan Šarunić-Didov, koji su ujedno pokrenuli i kulturne institucije.

5. Kultura

U kulturnom životu Molata posebno se istaknuo Ante p. Šime Stamaća, koji je 1924. iz Silbe prenio karnevalsku svečanost. Cijelog je života pisao karnevalski Testament na cakavskom dijalektu, koji je nažalost propao. Ante p. Šime Stamać osniva Glumačku družinu godine 1929. U prizemlju Seosko-prosvjetnog doma, koji je sagrađen 1926. uređena je Kazališna dvorana devet godina kasnije. U istoj dvorani organizirani su suvremeni plesovi uz pratnju harmonike. Narodna čitaonica, koju osniva također Ante p. Šime Stamać, godine 1933. bila je smještena na prvom katu Seosko-prosvjetnog doma.

Župnik don Roman Lukin u Molatu osniva godine 1934. Ženski pjevački zbor, te kupuje iste godine harmonij za liturgijsko pjevanje u Župnoj crkvi.

Učitelj Zvonimir Šare, također u Molatu, godine 1934. osniva Muški pjevački zbor, a godine 1935. osniva Tamburaški orkestar.

U Brguljama Narodnu čitaonicu osnovao je godine 1935. brodovlasnik Ivan Šarunić-Didov.

U Zapuntelu Narodnu čitaonicu godine 1935. osniva Ivan Moković. Također, i u Brguljama i Zapuntelu između dva svjetska rata suvremeni plesovi (valcer) potiskuje narodno kolo, što doprinosi instrument harmonika.

Dobrostojeće obitelji se fotografiraju u Zadru od devedesetih godina 19. st. Činovnička obitelj Stamać naručuje i prodaje razglednice Molata u svojoj Ugovornoj pošti od poč. 20. st. Između dva svjetska rata fotografiranjem se amaterski bavi don Frane Paro u Zapuntelu, a u Molatu radiotelegrafist Jušto Stamać.

POČETCI ZADRUGARSTVA NA OTOKU MOLATU

(1907. – 1941.)

Godine 1907. trgovac Ivan p. Ivana Stamać, seoski glavar i sudac, osniva Ribarsku zadrugu, te je ujedno bio i njezin prvi predsjednik. Zadruga je imala svoju zgradu u Lučini, te pravilnik koji je i objavljen. Paško Stamać, vlasnik Ugovorne pošte, osniva 1931. Ovčarsko-mljekarsku zadrugu, koja je imala svoju zgradu.

U Zapuntelu Ribarsku zadrugu osniva posjednik Krsto Radov godine 1913., koja je bila smještena u „ magazinu“ obitelji Radov u zapuntelskom Portu, a Poljoprivredno-potrošnu zadrugu godine 1940. osniva Ivan Moković nasuprot monopolu trgovca i brodovlasnika Petra Petrovića.

U Brguljama Poljoprivredno-potrošnu zadrugu kao zaštitu stanovnika od zaduživanja kod trgovaca Maletića i Petroše osniva godine 1940. Ivan Šarunić-Didov.