Župa Molata i Zapuntela |
Autor Don Oleg Petrović |
MOLATSKA ŽUPA GOSPE OD POHOĐENJA Kršćanstvo se ukorijenilo na otocima Molatu i Istu za vrijeme bizantskoga cara Justinijana u VI. st. Iz tog razdoblja potječu ostatci šest Garških crikvi na otoku Molatu, odnosno na području Lovreča, Luke, Karniškoga varha, Bavkula, Sirunjskog i otočića Rižnjaka, te na otoku Istu u uvali Mljake. Od X. st. monasi benediktinskoga samostana sv. Krševana iz Zadra posjeduju otok Molat, te u molatskoj Lučini grade celu i crkvicu sv. Marije. Današnje mjesto Molat do XVI. st. nazivalo se upravo Luka, pa Selo sv. Marije. Prvi svećenik iz Molata navodi se u arhivskim izvorima godine 1376., dok je sadašnja župna crkva Gospe od Pohođenja sagrađena godine 1479., odnosno njezin izvorni kasnogotički sloj. Iz tog razdoblja potječe i izvorni izgled zapuntelske crkve Male Gospe. Molatska župa i zapuntelska kapelanija prvi su put zabilježene godine 1504. Crkva sv. Mikule u Istu je unutar zapuntelske kapelanije, koja je podređena molatskoj župi. U XVI. st. poznata su nam četiri župnika u Molatu i tri kapelana u Zapuntelu, dok je rodom iz Molata sedam svećenika, a po jedan je iz Zapuntela i Brgulja. Od kasnogotičkih arhitektonskih elemenata u župnoj crkvi u Molatu sačuvan je nadvratni natpis i dvije kamenice za svetu vodu iz kasnoga XV. st., dok je u zapuntelskoj crkvi sačuvana jedna kamenica za svetu vodu, minijaturna niša i dijelovi slavoluka, prekriveni žbukom, također datirani u kasno XV. st. Od arhivske baštine navest ćemo matične knjige krštenih i vjenčanih molatske župe (1579.-1597.), a od tiskanih knjiga koje se čuvaju u Istu Gradúale... (1585.) i Sacrarum ceremoniarum... (1582.). Od zlatarskih predmeta sačuvani su po jedan gotički kalež iz Molata i Ista datirani u XV. st., gotički ciborij i ophodno raspelo iz Zapuntela iz istoga stoljeća, te ciborij iz Molata iz XV./XVI. st. Sudeći prema arheološkim nalazištima, kršćanstvo se u potpunosti ukorijenilo na otocima Molatu i Istu za vrijeme bizantskoga cara Justinijana (527. - 565.).[2] U VI. st. datirane su Garške crikve na zapuntelskom Lovreču, Luci i otočiću Rižnjaku, brguljskom Karniškom varhu, molatskom Bavkulu i Sirunjskom, te išćanskim Mljakama. To su jednobrodne crkvice s polukružnim apsidama, danas u ruševnom stanju. Najvjerojatnije je crkva na kod Brgulja bila posvećena sv. Andriji ap., čiji je kult prenesen iz Carigrada, dok je crkva na Lovreču u Zapuntelu bila posvećena sv. Lovri. Otok su tada naseljavali romanizirani Liburni, koji su prakticirali istočnu liturgiju na grčkom jeziku.[3] Koncem VIII. st. navodi se na otoku Molatu groblje i crkva, koja je jedna od navedenih ranokršćanskih crkava.[4] Kroz VIII. i IX. stoljeće Hrvati naseljavaju otok, te u X. st. u potpunosti asimiliraju starosjedioce, ali preuzimaju kršćanske crkve nastavljajući prakticiranje liturgije, ali na svom starohrvatskom jeziku.[5] Iz toga je razdoblja lokalitet Mostir u Lučini, odnosno benediktinska cela (stambeno-gospodarski kompleks) i crkvica sv. Marije, čiji su vlasnici bili monasi benediktinskoga samostana sv. Krševana u Zadru koji su posjedovali otok Molat i imali pravo ribarenja u uvali Molašćici.[6] Današnja molatska Lučina, pa zatim cijelo naselje, dobiva ime Sv. Marija (Sancta Maria de insula Melata) sve do XVI. st., kada se naziv za naselje Sv. Marija postupno preimenuje u Molat (Melada), a u XVII. st. prvotni naziv u potpunosti nestaje. [7] Sadašnja župna crkva u Molatu, odnosno njezina prva faza[8], sagrađena je godine 1479., dok se župa navodi prvi put u arhivskim izvorima godine 1504. [9], iako je prvi svećenik iz Molata zabilježen godine 1376.[10] Zapuntelska je crkva, kao i molatska, sagrađena u istom razdoblju,[11] te se kao kapelanija navodi prvi put godine 1504.[12] Crkva sv. Mikule u Istu navodi godine 1579., ali kao sastavni dio zapuntelske kapelanije. [13] U radu se žele prikazati, na temelju izvora i literature, početci suvremene molatske župe Gospe od Pohođenja i zapuntelske kapelanije Male Gospe, te status išćanske crkve sv. Mikule u XVI. st. Uz podatke o župnicima i kapelanima prikazani su i svećenici rodom s otoka Molata od XIV. do XVI. st. Uz povijesni prikaz rad obrađuje kasnogotički sloj crkve u Molatu i Zapuntelu kasnoga XV. st., te zlatarske predmete koji su bili sastavni dio inventara u crkvama Molata, Zapuntela i Ista od XV. do XVI. st. [14] Osim graditeljske i umjetničke baštine prikazana je arhivska baština molatske župe iz XVI. st., te tiskane knjige iz istoga stoljeća koje su u XIX. st. dopremljene u Ist. Opisuju se graditeljski elementi i predmeti, tek preostali dio crkvene baštine, koji su se uspjeli sačuvati unatoč raznim razlozima propadanja kroz petsto godina trajanja molatske župe Gospe od Pohođenja i zapuntelske kapelanije Male Gospe.[15] . U javnom spisu datiranom 27. srpnja 1376., spominje se Radovan, prvi zabilježeni svećenik iz Molata.[16] Sjemeništarac Jive Belotić iz Molata navodi se u oporuci svoga oca Matije Belotića datiranoj 11. listopada 1475. Naime, Matij ima dva sina, oženjenog Domjana i sjemeništarca Jivu, te dvije kćeri. Domjan se obvezuje stanovati s ocem i brinuti se za njega, a njegove udate sestre odriču se nasljedstva što im pripada po običaju na otoku. Osim toga, Domjan je dužan platiti troškove mlade mise brata Jive, sadašnjega sjemeništarca.[17] Najraniji izvor koji navodi molatsku župu sv. Marije, potječe iz godine 1504., gdje je zabilježen i njezin župnik don Šime Rančić iz Lukorana, što je dakle zapis nastao dvadeset i pet godina nakon izgradnje molatske crkve. Naime, navedeni župnik je 11. prosinca 1504. na sastanku otočnih svećenika u Zadru, gdje biraju svoje predstavnike koji trebaju pred duždem i mletačkim patrijarhom štititi njihova prava. Na istom skupu nalazi se i don Marko, kapelan zapuntelske kapelanije sv. Marije. Oni se oslovljavavaju kao glagoljaši (de littera sclava) [18] Pet godina kasnije don Šime Rančić je kapelan Sv. Marije u Zapuntelu. Od svojih početaka u zapuntelskoj kapelaniji navodu se prokuratori koji zajedno sa kapelanom upravljaju materijalnim dobrima. Godine 1509. su u jednom zemljišnom kupoprodajnom ugovoru zabilježeni prokuratori Matij Letinić, Jure Šestičević i Grgo Britvić. [19] Redovito su prokuratori birani među uglednim vjernicima župne zajednice. Godine 1512. don Šime Rančić prodaje vinograd na sutomiškom području Matiji Varikaši.[20] Zatim se navodi godine 1517. kao svećenik iz molatske župe zadužen za crkvenu desetinu.[21] Isti svećenik godine 1522. naručuje za svoju grobnicu nadgrobnu ploču s prikazom ležećeg lika pokojnog svećenika u plitkom reljefu, što je veoma rijetki primjerak nadgrobne ploče izvan Zadra u XVI. st.. Sačuvane su još samo četiri nadgrobne ploče: tri plemićke obitelji Begna u Ugljanu i jedna biskupa Jure pl. Difnica u Ninu.[22] Među svećenicima koji godine 1536. mole oprost od desetine, jer je materijalna situacija veoma teška i za njih i za puk, nalazi se i don Anton Plazičević, molatski župnik.[23] Godine 1562. navodi se i treći poznati molatski župnik don Gašpe Galošić, koji je sudjelovao sa ostalim stanovništvom otoka Molata u bitci protiv turske posade u molatskoj Luci sv. Marije.[24] Župnika Galošića je i nadbiskup zadarski Marco Antonio Venier godine 1587. zabilježio u svojoj Vizitaciji.[25] Apostolski vizitator Agostino Valier navodi godine 1579. don Jivu Abelića molatskog župnika.[26] Od te godine počinju molatski župnici voditi matične knjige, što je odredba Tridentskoga sabora, a po nalogu navedenoga vizitatora iz Rima.[27] Molatskoj župi godine 1579. podređena je zapuntelska kapelanija Male Gospe, čiji je kapelan don Gašpe Galošić. Pod svojom upravom zapuntelski kapelan ima i crkvu sv. Mikule u Istu, dok se crkva u Brguljama kroz XVI. st. ne navodi. U crkvi Male Gospe u Zapuntelu pohranjeno je u svetohraništu Presveto Otajstvo, a koji put zbog bolesnika i u crkvi sv. Mikule u Istu. Išćanski vjernici zakapaju se u zapuntelsko groblje. [28] Na otok Molat je nadošla u XVI. st. veoma raširena među vjernicima pobožnost Presvetom Imenu Isusovu, koju je započeo sv. Bernardin Sijenski (1380. – 1444.), franjevac. Njegov čudotvorni medaljon IHS, što su prva tri slova grčke riječi IHSOYS (IESOUS) kleše se na privatne kuće i crkve, te je sačuvan takav Bernandinov monogram na nadvratniku kašteleta Petrović u Zapuntelu iz godine 1562.[29] U molatskoj župi aktivna je bratovština sv. Marije čiji prokuratori Jure p. Matij Lovretić, Marko p. Jive Mračić i Jure Abelić prodaju zemljište na lukoranskom području Peri Strikojeviću god. 1590.[30] U XVI. stoljeću rodom iz Molata navode se svećenici don Šime Španić, zaređen za svećenika 17. prosinca 1524.[31] Zatim, don Jive Matešić, zaređen za svećenika 22. prosinca 1526.,[32] župnik je zadarskog Varoša god. 1557.[33] Posjedovao je pet gonjaja zemljišta na lukoranskom području, a koje će njegov brat Mikula, s pravom nasljeđa, prodati zadarskom plemiću Krsti de Soppe god. 1573.[34] Don Jakov Telesmanić, zaređen je za svećenika 11. travnja 1528.[35] Godine 1536. navedeni molatski župnik don Anton Plazičević također je rodom iz istog mjesta.[36] Već spomenuti župnik don Jive Abelić navodi se godine 1547., kada je napisao oporuku glagoljskim pismom.[37] Umro je 2. siječnja 1582. Iz istoga je roda i don Šime Abelić, brbinjski župnik godine 1583., koji je umro 6. siječnja 1595.[38] Don Jakov Marčević, krsni je kum godine 1586., a umire 7. studenog 1596.[39] Iz Brgulja je rodom don Jive Božičević, svjedok pri vjenčanju godine 1579., koji umire 3. siječnja 1603.[40] Nadbiskup Marco Antonio Venier u svojoj vizitaciji godine 1587. navodi don Jivu Varičića, kapelana Zapuntela, koji je ujedno i prvi poznati svećenik rodom iz Zapuntela. [41] 3. 1. Crkva Gospe od Pohođenja, Molat, 1479. Nadvratni natpis (dužina 138, širina 17 cm) iz godine 1479. svjedoči o izgradnji crkve (usp. Sl. 1), koja je građena u kasnogotičkom stilu.[42] Naime, današnji izgled potječe iz razdoblja barokizacije ranog XVIII. st. Ipak, iz tog prvog razdoblja sačuvana je kamenica za svetu vodu (visina 24 cm, promjer 31x36 cm) u obliku zdjele, na sredini je isklesani križ, a rub je ukrašen nizom isklesanih zubaca. Smještena je na zapadnom zidu pokraj glavnog ulaza (usp. Sl. 2). [43] Uz ovu, sačuvana je i još jedna kamenica za svetu vodu (visina 20 cm, širina 26 cm) smještena na južnom zidu crkve uz pobočna vrata, i datirana je u isto razdoblje gradnje crkve, ima oblik zdjele, iznutra i izvana podijeljena je rebrima (usp. Sl. 3).[44] U sakristiji crkve nalazi se jednostavna nadgrobna ploča Petrice Štrigalića bez dekorativnih elemenata (dužina 182, širina 75 cm) iz XVI. st. s glagoljskim natpisom (usp. SI. 4): TO E POKO INOGA P ETRICE Š TRIGALI ĆA G(R)OB[45] Na groblju oko Župne crkve smještena je nadgrobna ploča župnika don Šime Rančića, izvorno smještena u pločniku crkve (dužina 178, širina 71 cm) iz ?. svibnja 1522. Na kamenoj ploči pravokutnog oblika prikazan je u plitkom reljefu ležeći lik pokojnog svećenika. Glava je položena na četvrtasti jastuk. Pokojnik je odjeven u albu i kazulu. Ruke je prekrižio na prsima, dok stopala proviruju ispod albe. Natpis je uklesan uz rubove, a na drugoj strani je godina:[46] P. SIMON. RANCICH. PAROCH(US). MEL(TENSIS). SIBI. ET SUIS. ? / MDXXII. MAII. 3.2. Crkva Male Gospe, Zapuntel, kasno XV. st. U posljednjoj obnovi crkve otkriveni su arhitektonski elementi iz prve etape gradnje kasnog XV. st. Na zapadnom zidu uz glavna vrata smještena je kamenica za svetu vodu (visina 18, promjer 21,5x34 cm) zdjelasta oblika, ispod ruba je niska u obliku dijamanata dijadema, a u središnjem dijelu bazena je grčki križ (usp. Sl. 5). Uz sjeverni ugao crkve na zidu je minijaturna niša u obliku blago savijena trokuta, u kojoj je vjerojatno stajao pribor potreban za čin podjeljivanja sakramenta krštenja.[47] Na istočnom zidu pronađem su dijelovi kasnogotičkoga slavoluka koji je dijelio središnju lađu od apside, današnje sakristije. Visina tadašnje crkve bila je upola niža od današnje. [48] Naime, crkva je podignuta na razinu sadašnje visine u ranom XVIII. st., kada je izvršena barokizacija unutrašnjosti i vanjskoga zida. [49] 3.3. Kaštelet Petrović, Zapuntel, 1562. Na nadvratniku (dužina 105 cm, širina 30 cm) kašteleta Petrović je uklesana kružnica promjera 20 cm, a u njoj monogram sv. Bernardina Sijenskog IHS, a iz slova H izlazi križ, što su prva tri slova grčke imenice IHSOYS (IESOUS), a ispod je godina izgradnje 1562.[50] 4. ARHIVSKO GRADIVO I KNJIŽNA GRAĐA 4.1. Arhivsko gradivo (1579.-1597.) 4.1.1. Matična knjiga krštenih, Molat, 1579.-1588. 4.1.2. Matična knjiga vjenčanih, Molat, 1579.-1580. Matična knjiga vjenčanih, Molat, 1584,-1597. 262 lista, 30,1x10,5 cm, rkp., hrv. jez., cak. dijal., kurz. glag., kartonski uvez, jedan svezak, devet snopčića, restaurirano.[51] Nadbiskupski arhiv Zadar, Fond matičnih knjiga, neinv. 4.2. Knjižna građa (1582.-1585.) 4.2.1. GRADUALE sancte Romane ecclesie integru: in quo Dnicale: Sanctuariu: Côe: et Câtosinu siue Kyriale côtinetur. - Venetijs: Ex officina Pétri Liechtenstein, 1585. - 200, LIV lista; 45 cm Podatci o nakladniku uzeti s lista 200b. - Ilustrirani inicijali. - Notai tekst crno-crvenom bojom. - Drvene korice presvučene kožom. - Na unutarnjoj strani prednjih korica zapis: Di me Segarich comprato a Selva nel 1865 della Caterina Paulina. - Pregledano, oštećen uvez, knjižni blok oštećen, nedostaje nasl. str. (usp. SI. 6). Knjižnica Kapelanijskog ureda Sv. Mikule, Ist Sign.: Caer. 6 4.2.2. SACRARUM ceremoniarum siue rituum ecclesiastico- rum s. Rom. ecclesia, libri tres. - Venetiis: Apud Iuntas, 1582. - 226 lista: ilustr.; 25 cm. Na naslovnoj stranici tiskarski znak s inicijalima L. A. - Na naslovnoj stranici grb vlasnika sa zapisom: Ex animi medica officina Georgii Polacchi, Venetiis. - Pergamenski uvez. - Pregledano, oštećen uvez, knjižni blok oštećen. Knjižnica Kapelanijskog ureda Sv. Mikule, Ist Sign.: Caer. 1 5.1. Kalež, zadarsko zlatarstvo, XV. st. Molat, župna kuća; pozlaćeno srebro, kucano, puncirano, lijevano; visina 23,5 cm, promjer podnožja 11,4 cm. Nad šesterolisnim visokim ažuriranim podnožjem s međušiljcima izdiže se stožasti držak. Sukladno podnožju, površina je drška razdijeljena u šest isječaka ukrašenih različitim biljnim motivima. Elegantna kupa u vrhu odvojena je od drška kaštilcem, a sam je kaštilac obočen ažuriranim prstenom s gotičkim ukrasom četverolista. Šesterostrani kaštilac komponiran je prema gotičkom arhitektonskom uzoru sa šest bifora nadvišenih zabatom koje podržavaju tordirani stupici. Bifore su međusobno odvojene istaknutim plastičnim kontraforima (usp. Sl. 7). Po tipu drška i kaštilca ovome je kaležu najbliži onaj iz Savra, a srodnih je kaštilaca na više drugih kaleža i ciborija u Zadarskoj nadbiskupiji.[52] 5.2. Kalež, zadarsko zlatarstvo, XV. st. Ist, crkva sv. Mikule, pozlaćeno srebro, iskucano, lijevano; visina 17,7 cm, promjer podnožja 11,3 cm. Na šesterolatičnom podnožju s međušiljcima izdiže se stožasto vitki držak. Raščlanjen je okomito u šest isječaka sukladno podnožju, a ukrašen je biljnim povijušama koje se ponavljaju naizmjenično, pa svaka druga ima apliciranu rozetu u podnožju. Nodus je od kupe i podnožja odvojen širokim prstenovima ukrašenima dvama bisernim nizovima. Kuglasta je oblika, ukrašen akantovim lišćem sa šest istaknutih jagoda kružna presjeka uokolo, koje na sebi nose jednostavne rozete (usp. Sl. 8).[53] 5.3. Ciborij, zadarsko zlatarstvo, XV. st. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, potječe iz crkve Male Gospe u Zapuntelu; pozlaćeno srebro; iskucan; visina 24 cm, promjer postolja 11 cm. Ciborij je postavljen na šesterolisnom podnožju šiljastih likova koje se izdiže stožasto u držak. Podnožje je, sukladno šesterolatičnoj raščlambi, ukrašeno sa šest biljnih motiva naizmjenično rotirajućih povijuša koje se penju do nodusa. Nodus je u obliku kugle sa šest rozeta raspoređenih uokolo. Od kutije je odvojen poligonalnim prstenom. Kutija je u obliku kugle koje je gornja kalota poklopac pričvršćen šarkom. U vrhu je na maloj kugli pričvršćen križ gotičke siluete s trolistima (usp. Sl. 9).[54] 5.4. Ophodno raspelo, zadarsko zlatarstvo, XV. st. Zapuntel, crkva Male Gospe; pozlaćeni bakar, kucan, lijevan; mjedeni lim, kucan, graviran; visina 24 cm, širina 11 cm. Na cilindričnom dršku je nodus u obliku zgnječene lopte ukrašen lisnatim trakama. Međučlan četvrtasta profila spaja nodus s križem. Krakovi križa trolisno su razvedeni u obliku šiljastih lukova. Na aversu je metal izrezan u obliku latinskoga križa, a pod njim je vjerojatno nekoć bila relikvija (usp. Sl. 10). Preko njega apliciran je Kristov korpus nagnute glave prema desnoj ruci. Revers: na visokom supedaneju nalazi se Bogorodica (usp. Sl. 11).[55] 5.5. Ciborij, zadarsko zlatarstvo, XV./XVI. st. Molat, župna kuća; pozlaćeni bakar, kucan, graviran, lijevan; visina 27,8 cm, promjer podnožja 10,3 cm. Šesterolisno stožasto uzdignuto podnožje dekorirano je na čeonoj strani trakom s punciranim zvjezdicama flankiranim dijamantnim nizom. Stožasti dio podnožja podijeljen je na šest latica, a u svakom je polju po jedna suzasta latica. Jabukoliki nodus reljefno je dekoriran gore i dolje lisnatim motivom, a po sredini reljefno istaknutim rozetama. Tijelo ciborija ornamentirano je na isti način kao i baza, samo je svaka polukugla ukrašena s po dvanaest latica, a rubovi zdjelice i poklopca ukrašeni su kao i gornja zona podnožja. Nad tijelom je stožasti završetak nadvišen kuglom nad kojom je raspelo (usp. SI. 12).[56] Kršćanstvo se na otoku Molatu i Istu ukorijenilo u VI. st. za vrijeme bizantskog cara Justinijana, iako ne možemo isključiti vjerojatnost kako je kršćanstvo stiglo i prije ovog razdoblja. Iz tog stoljeća zabilježeni su ostatci šest ranokršćanskih crkava na otoku Molatu (Lovreč, Luka, Karniški varh, Bavkul, Sirunjski i otočić Rižnjak) i jedna na otoku Istu (Mljake). Koncem VIII. st. navodi se u jednom dokumentu crkva i groblje na otoku Molatu, što je zasigurno jedna od navedenih ranokršćanskih crkava. Otok je tada naseljen romaniziranim Liburnima koji prakticiraju liturgiju na grčkom jeziku, pa je zbog toga do današnjih dana u usmenoj tradiciji otočnog stanovništva zadržan naziv Garška crikva za navedene ranokršćanske crkve. Kroz VIII. i IX. st. Hrvati naseljavaju otok, te u X. st. u potpunosti asimiliraju starosjedilačko stanovništvo, nastavljaju prakticirati kršćansku liturgiju, ali ne više na grčkom već na svom starohrvatskom jeziku. U X. st. benediktinci samostana sv. Krševana u Zadru postaju vlasnici otoka Molata i dobivaju pravo ribolova u uvali Molašćici, te grade gostinjac i crkvicu sv. Marije u današnjoj molatskoj Lučini, čije ostatke otočno stanovništvo naziva Mostir. Od tada je luka, pa i cijelo naselje, do XVI. st. nazivana Sv. Marija (Sancta Maria de insula Melata). Godine 1376. zabilježen je prvi svećenik iz Molata, ali se ne navodi je li bio i župnik u istom mjestu. U XV. st. zabilježen je samo jedan sjemeništarac rodom iz Molata. Godine 1479. sagrađena je župna crkva u Molatu u kasnogotičkom stilu. U istom razdoblju sagrađena je i crkva Male Gospe u Zapuntelu, također u kasnogotičkom stilu, te crkva sv. Marka u Brguljama. Iz tog razdoblja sačuvane su kamenice za svetu vodu, dvije u molatskoj crkvi, a jedna u zapuntelskoj crkvi. Najnovija restauratorska otkrića pronašla su dijelove kasnogotičkoga slavoluka i minijaturne niše u zapuntelskoj crkvi. Kasnogotički stil obje crkve zadržavaju do ranoga XVIII. st., kada se barokizacijom otklanjaju izvorni graditeljski elementi. Od umjetničke baštine XV. st. gotičkoga stila sačuvan je po jedan kalež iz Molata i Ista, te ophodno raspelo i ciborij iz Zapuntela. Molatska župa i zapuntelska kapelanija prvi se put navode godine 1504., kada se njezin župnik odnosno kapelan, oslovljava kao glagoljaš (de littera sclava). Kroz XVI. st. poznata su nam četiri župnika molatske župe, tri kapelana zapuntelske kapelanije, te sedam svećenika rodom iz Molata i po jedan svećenik iz Zapuntela i Brgulja. U istom stoljeću navode se prokuratori zapuntelske kapelanije koji zajedno sa kapelanom upravljaju materijalnim dobrima, te prokuratori bratovštine sv. Marije u Molatu. Od godine 1579. počinju molatski župnici voditi matične knjige krštenih i vjenčanih. Sastavni dio molatske župe je naselje Brgulje, u kojem se ne navodi do poč. XVII. st. crkva sv. Andrije, dok se vjernici zakapaju u molatsko groblje. Zapuntelska kapelanija ovisna je o molatskoj župi, a u njezinu je sastavu crkva sv. Mikule u Istu. Išćanski se vjernici pokapaju u zapuntelskom groblju, dok Presveto otajstvo katkada zbog bolesnika zapuntelski kapelan donese u Ist. Od umjetničke baštine XV./XVI. st. sačuvan je ciborij iz Molata. U molatskoj je crkvi jednostavna grobnica s glagoljskim natpisom iz XVI. st. Iz istoga stoljeća sačuvane su matične knjige krštenih i vjenčanih molatske župe (1579.-1597.), dok Knjižnica Kapelanijskog ureda u Istu posjeduje dvije tiskane knjige iz navedenoga stoljeća donesene u XIX. st. u Ist. Iako male po prostoru i broju vjernika, prikazana molatska župa, odnosno zapuntelska kapelanija, te brguljska i išćanska crkva svjedoče o intenzivnom religioznom življenju koje se očitovalo u duhovnim zvanjima, gradnji crkava, te rukopisnoj, tiskanoj i umjetničkoj baštini. Posebno crkveni predmeti (kaleži, ciboriji i ophodno raspelo) pokazuju duboku religioznu dimenziju i istančani ukus duhovnih osoba, ali i otočnih vjernika u cjelini na koncu srednjega i početku novoga vijeka. Oleg Petrovic: MOLAT PARISH OF OUR LADY OF VISITATION AND cth 1.-th, Summary Christianity took roots in the islands of Molat and Ist in the 6th century at the time of the Byzantine emperor Justinian. Remains of six Greek churches (Garske crikve) on the island of Molat are from that period, i.e. in the area of Lovrec, Luka, Karniski varh, Bavkul, Sirunjski, and the islet of Riznjak, and in the cove Mlake on the island of Ist. From 10th century the monks of the Benedictine monastery of St. Grisogonus of Zadar owned the Island of Molat, and in Lucina of Molat they built a hospice and the little church of St. Mary. Present-day village Molat was named Luka until 16th c., later the Village of St. Mary's. The first priest in Molat is mentioned in archive sources in 1376. The present-day church of Our Lady of Visitation was built in 1479, i.e. its original Late Gothic layer. The original view form of he church of the Nativity of the Virgin Mary at Zapuntel is also from the same period. The parish of Molat and the curacy of Zapuntel were first recorded in 1504. There is no record of the church at Brgulje in 16th century; the place was part of the parish of Molat, while the church of St. Nicholas at Ist was part of the curacy of Zapuntel, which was subjected to the parish of Molat. Four parish priests at Molat, and three chaplains at Zapuntel are known from 16th century. Seven priests were natives of Molat and one native of Zapuntel and Brgulje each. Inscription over the portal and two stone basins for holy water from late 15th century are Late Gothic architectural elements preserved in the parish church at Molat, while one stone basin for holy water, a miniature niche and parts of a triumphal arch covered by mortar, also dated to late 15th century survive in the church at Zapuntel. Of archive heritage we shall mention the registers of born and married register in the parish of Molat (1579 - 1597) and of printed books kept at 1st Gradúale... (1585) and Sacrarum ceremoniarum... (1582). Of gold objects, one Gothic chalice from Molat and one from 1st are from 15th century, a Gothic ciborium and processional crucifix from Zapuntel are from the same century, and a ciboriu from Molat is from 15/16th century. [2] A. UGLEŠIĆ, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002, str. 8. [3] ISTI, str. 82, 83; Na žalost, autor nije zabilježio ranokršćanske crkve (Garške crikve) na lokalitetima Luka, Lovreč, Bavkul, koji su smješteni na otoku Molatu, otočiću Rižnjaku, te u Mljakama na otoku Istu. [6] I. OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. II, Split, 1964, str. 71; Uvala Molašćica danas se zove Brguljski zaljev. [8] ISTI, Natpisi otoka Molata (1479.-1899.), Radovi Zavoda HAZU u Zadru, sv. 44, Zagreb-Zadar, 2002, str. 14. [11] Restauratorski radovi nad crkvom Male Gospe u Zapuntelu pod nadzorom prof. M. Domijana, konzervatora Uprave za zaštitu kulturne baštine (UZKB), Konzervatorskog odjela u Zadru (KOZd), 1991. 14 A. R. FILIPI, Kretanje broja stanovništva zadarskih otoka. II. Ostali otoci, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 6-7, Zagreb, 1960, str. 142. 15 U radu nije prikazano zvono smješteno na preslicu kapele Gospe od Karmela u Molatu, za koje se, prema rukopisu Rozarija Šutrina, Zvona zadarske nadbiskupije, smatralo kako je iz 1533., ali terenskim uvidom Srećka Petrova natpis na zvonu datira u godinu 1633. Naime,ispravljeni natpis je slijedeći: D M F MDCXXXIII. Na žalost, Autor ovog članka također je u svom radu Natpisi otoka Molata, nav. dj., str. 15, naveo pogrešni natpis iz navedenog rukopisa Rozarija Šutrina. 16 Ovim putem izražavam zahvalnost prof. Lukreciji Pavičić-Domijan i prof. Bojanu Goji, konzervatorima Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Zadru, na pruženim stručnim podatcima o umjetničkoj baštini, gosp. Nikoli Mijiću na kompjutorskoj obradi fotografija, vlč. Srećku Petrovu na ustupljenim rukopisnim podatcima, mons. Pavi Keri, ravnatelju Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, na susretljivosti pri uvidu u arhivske izvore, vlč. Anđelu Koliću, upravitelju kapelanije sv. Mikule u Istu, i gđi Štefici Šopar na otvorenosti i pomoći pri uvidu u dotičnu knjižnicu, don Mariju Grža- novu, molatskom župniku i zapuntelskom kapelanu, na susretljivosti pri uvidu u umjetničku baštinu, prof. Andrijani Jusup, asistentici Filozofskog fakulteta u Zadru, i prof. Mirisi Katić-Piljušić, bibliotekarki Državnog arhiva u Zadru, na stručnim savjetima o bibliografskim jedinicama 17 P. RUNJE, Školovanje glagoljaša, Ogulin, 2003, str. 54. 18 ISTI, str. 122. 19 Vidi bilj 13. [22] R. TOMIĆ, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Kiparstvo, II. od XVI. do XX. stoljeća, Zadar, 2008, str. 57. [25] Nadbiskupski arhiv Zadar (NAZd), Nadbiskupske vizitacije (NV), kut. 2, Marco Antonio Venier, 1587, fol. 22v. [26] A. R. FILIPI, nav. dj., str. 140; V. CVITANOVIĆ, , Svećenici (glagoljaši) iz župe Molat (Brgulje i Zapuntel) od XV. stoljeća do danas, (rukopis), Veli Iž, 1948., str. 2. [27] V. CVITANOVIĆ, Popis glagoljskih kodeksa u Zadarskoj nadbiskupiji, Starine, knj. 42, Zagreb, 1949, str. 355. [48] Restauratorski radovi nad crkvom Male Gospe u Zapuntelu pod nadzorom prof. M. Domijana, konzervatora UZKB, KOZd, 1991. [49] Mišljenje autora ovoga članka na temelju graditeljskih elemenata analizirane crkve iz razdoblja barokizacije. [52] I. PETRICIOLI, Građevni i umjetnički spomenici srednjega vijeka na zadarskim otocima, Zadarsko otočje, (Zbornik), Zadar, 1974, str. 104; N. JAKŠIĆ - R. TOMIĆ, Umjetnička baština zadarske nadbiskupije: zlatarstvo, Zadar, 2004, str. 193. [53] N. JAKŠIĆ - R. TOMIĆ, nav. dj., str. 203; dimenzije preuzete od UZKB, KOZd, Inventar crkve sv. Mikule, Ist, 2004, inv. br. 1. [54] ISTI, nav. dj., str. 203; I. PETRICIOLI - L. PAVIČIĆ-DOMIJAN, Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, (Katalog zbirke), Zadar, 2004, str. 33. [55] UZKB, KOZd, Inventar crkve Male Gospe, Zapuntel, 2004; ophodno raspelo konzervirao je restaurator A. Kotlar iz Restauratorske radionice u Zadru, 2003.
|